- ortogon
- or|to|gonsb., -en, -er, -erne (figur med rette vinkler)
Dansk ordbog. 2015.
ortogon
Look at other dictionaries:
ortogon — ȍrtogōn m DEFINICIJA mat. 1. kut od 90°; pravi kut 2. lik ili tijelo koje ima prave kutove (kvadrat, pravokutnik, kocka, kvadar) ETIMOLOGIJA nlat. orthogonus ≃ orto + gon1 … Hrvatski jezični portal
ortogonalan — ȍrtogonālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se na podlogu projicira pod pravim kutom, koji je u relaciji ortogonalnosti [ortogonalna projekcija] ETIMOLOGIJA vidi ortogon … Hrvatski jezični portal
ortogonalnost — ortogonálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA mat. relacija kojom se pojam okomitosti iz euklidske geometrije poopćuje na različite objekte (krivulje, funkcije, skupove) ETIMOLOGIJA vidi ortogon … Hrvatski jezični portal
